Homogenost nasuprot izuzetku
Ova kuća smještena je u četvrti Barnechea, u predgrađu čileanskog glavnog grada Santiaga, okružena primjerima moderne arhitekture koji mješavinom formalne monumentalnosti i siromaštva predgrađa daju sliku bilo kojeg predgrađa koje je pod utjecajem politike tržišta nekretninama.
U takvim uvjetima nastaje formalno homogen i monoton urbani prostor u kojemu se beskrajno ponavljaju jednoobiteljske kuće, poput klasičnog prizora iz Burtonova filma Edward Škaroruki. U tom kontekstu gusjeničasta kuća predstavljena je kao kukac, kao kakav strani element u postojećim uvjetima arhitektonskog okruženja. S druge strane, pak, ona je u dijalogu s geografskim prostorom, odnosno padinom koja obilježava podandske predjele.
Tlocrt čine četiri usporedne strukture koje se kreću naprijed-natrag iznad betonske baze te se skošavaju u dodiru s padinom. Peta struktura umetnuta je u padinu kao potpora za bazen. Tako se istovremeno ponavlja, ali i prekida ujednačenost koju nameću brodski kontejneri od kojih se sastoji cjelina.
Spremnici: ponavljanje i pokret
Irarrázavalova uporaba ovakvih struktura nije ni nova ni nepoznata u njegovu radu. S idejom serijalizacije i montaže ovih elemenata bavi se još od 2000. godine, odnosno od rada na postavljanju xii. Bijenala arhitekture u Čileu. Tom prilikom naslagao je četiri sloja kontejnera u središnju lađu stare željezničke postaje koja danas služi kao centar za kulturu. Od toga projekta iskušava uporabu spremnika u svojim radovima te propituje estetiku koju oni uvjetuju. Hotel Indigo u Puerto Natalesu jasna je referenca na potonje.
Nekoliko kontejnera postavljeno u red čini svaku od linija koje čine djelo. Djeluju iz napetosti koju sugerira njihova geometrija otvarajući niže volumene prema udaljenom krajobrazu planine ili se skošeni volumeni otvaraju nekom vrstom svjetlarnika. Četiri reda kontejnera, smještena jedan uz drugi, stoje na gotovo neprimjetnim rubnim gredama oslonjenim na uvučenu poprečnu gredu dok konzolni element podržavaju dva dijagonalna vanjska stupa.
Redovi su od prirodnog tla odvojeni opisanom konstrukcijom, ali se njome i kreću; taj pokret nagovještaj je poništavanja klasičnog pročelja. Nije im namjera definirati jasan volumen, već omogućuju brojna razmještanja u prostoru koja prate nagib tla koji uvjetuje njihovu dinamičnu percepciju.
Prostorna struktura i industrijski jezik
Prvi red kontejnera predstavlja iznimku koja oblikuje pristup u vidu širokog stubišta koje povezuje uličnu sa gornjom razinom. Ona pak završava drugim stubištem koje ju povezuje s nižom razinom. Između redova kontejnera smještenih na gornjoj razini ima praznog prostora koji djeluje kao tampon-zona i jača njihovu programatsku neovisnost. Kupaonice te spavaće i dnevne sobe razvijene su u unutrašnjosti. Najambiciozniji prostor cijele kuće osmišljen je na donjim razinama ispod redova kontejnera, programski definiran dnevnom sobom, blagovaonicom i kuhinjom. Tako je ovo djelo oblikovano opisanim redovima i međuprostorima koji tvore otvorene prostore, terase i unutarnja nenatkrivena dvorišta na različitim razinama kuće.
Opisani uvjeti jačaju formalnu autonomiju elemenata doprinoseći industrijskom jeziku koji ih obilježava. Navedeno je dodatno naglašeno oplatom kontejnera od korten čelika, čeličnom strukturom ostalih elemenata i vidljivim betonskim nosačima cijele strukture. Ova ekspesivnost vidi se i u detaljima poput cijevi, oluka i spojeva, odreda hotimice neskrivenih od pogleda.